9A7T/p – DX-ekspedicija na otok Žut - EU-170 i CI-154
IOTA contest 2001.
Nakon uspješnih ekspedicija na Rab i Obonjan ekipa RK «Tule i Vužić» odlučila je i ovogodišnji IOTA Contest provesti na nekom od jadranskih otočnih bisera.
Pripreme su počele već početkom godine i sastav ekipe se brzo iskristalizirao. Izbor otoka je slučajnim odabirom pao na Žut. Dinin (9A2NO) susjed zna čovjeka koji ima kuću na otoku i preliminarni dogovori za smještaj i prijevoz do Žuta su obavljeni u početku mjeseca lipnja. Dogovorena je i okvirna cijena smještaja i prijevoza za 3 dana boravka na otoku (300 + 300 DEM). Kako na otoku nema struje trebalo je osigurati elektroagregat. Za ovu priliku smo dobili Yanmar agregat (2,2 kW) od samoborske vojarne. Od uređaja smo uzeli 2 Kenwood-a TS950S i «Vučka» za 2-metarski rad i «cluster». Zadaću izrada antena je odradio Dino: vertikalka za 10/15/20 metara i inverted V za 40/80 metara.
Ekipu su sačinjavali: Marijo, 9A5MR, Dino, 9A2NO, Mato, 9A3SM i moja malenkost, Josip, 9A7JLJ i Davor, 9A4KJ su morali odustati u posljednji čas jer nisu mogli dobiti dopust. Sve namirnice za trodnevnu ekspediciju smo kupili u četvrtak prije natjecanja. U četvrtak popodne smo sve stvari spakirali u 2 osobna automobila – Dinin stari Opel Kadet i moju Opel Corsu.
U ponoć 26. srpnja smo u koloni od 3 vozila (priključio nam se Oto, 9A4OP) krenuli u pravcu otoka Murtera gdje nas je ujutro čekao brod za prijevoz na Žut. Laganom vožnjom sa 2 kraća zastanka smo oko 05:30 sati stigli u Jezera na Murteru, gdje smo probudili Rolanda, 9A3MR i kod njega popili kavu i upoznali se s njegovim PPS-om.
Do tada je išlo sve kao podmazano, ali ne lezi vraže, kada smo htjeli nastaviti put do Betine Dinin kadet nije htio upaliti. Nakon brzinskog pregleda svjećica i ostalih ključnih dijelova ipak smo nekako krenuli. Putem prema Betini kadet je dimio kao Wartburg i zvučao je kao da radi na 2 cilindra, ali smo se ipak nekako dokoturali do Betine, gdje nas je već čekao Marijo, 9A5MR i njegova žena. Ubrzo smo se našli i sa barbom Damirom i njegovom ženom koji će nas prevesti na Žut. Počeo je brzi utovar opreme na brod. U Betini smo još kupili gorivo za agregat i za žedne radio amatere (domaće crno vino).
More je bilo kao ulje i za dva sata mirne vožnje smo stigli do našeg odredišta. Kada smo pristali uz obalu odmah smo počeli s iskrcavanjem opreme i prijenosom iste do naše kuće za slijedeća 3 dana. Tek kada smo svu opremu iskrcali na mol vidjeli smo o kolikoj se količini opreme i namirnica radi, kao da se radi o nekoj velikoj DX-ekspediciji. Smještaj u kući je bio odličan gdje smo imali sve uvjete za trodnevni boravak. Kuća je kompletno namještena i svi potrebni kućanski aparati su na plin (frižider, štednjak i rasvjeta). Brzo smo počeli sa raspakiranjem opreme. PPS smo složili na terasi, a krenuli smo i na postavljanje antena. Brzinski smo postavili vertikalku za gornje opsege, a zatim smo krenuli na podizanje inverted V-a za 80/40 metara, koji smo podigli na stup od «legendarne» vojne AT5 antene, kao i antenu za 2 metra. Agregat smo postavili malo dalje od kuće i mogli smo krenuti sa radom. Prva veza je bila u petak u 1745Z sa 4L4TZ.
Vrijeme je bilo pravo tropsko s temperaturama oko 37 C i svaki smo slobodni trenutak koristili za rashlađivanje u kristalno čistom moru od kojeg smo bili udaljeni svega 20-ak metara. Otok Žut je pravi raj za jahtaše i jedriličare sa prekrasnom marinom i tu skoro da nije bilo jahte ispod 100 tisća DEM vrijednosti. Predvečer smo zapalili roštilj i pogostili se specijalitetima koje je pripremio Marijo.
Samo natjecanje je prošlo vrlo dobro, popravili smo svoj rezultat iz prošle godine za 700 tisuća bodova. U samom natjecanju smo održali 1326 veza i 297 množitelja. Posebno smo zadovoljni sa nižim opsezima gdje smo sa 100 Watta i inverted V antenom uspjeli odraditi dosta DX veza. Izvan natjecanja smo održali još oko 700 veza, tako da je ukupan rezultat oko 2000 veza za 40-ak sati rada. Imali smo malo pritužbi od turista na buku od agregata, ali smo to riješili dogovorno, a oni iz marine su se požalili policiji misleći da smo im mi konkurencija sa našom elektrikom. Policajcu koji nas je posjetio objasnili smo o čemu se radi, tako da s te strane nije bilo nikakvih problema. On je u svoj notes zapisao da se radi o grupi radioamatera u akciji «Otoci u eteru». Iznenadila nas je mala potrošnja agregata oko 0,6 litara na sat, tako da nam je ostalo 60 litara nafte, koju smo na sreću prodali barbi Damiru na povratku u Betini.
Zadnju večer smo napravili još jedan roštilj plus juha ala Žut i malo preostale bevande i sređivanje dojmova...
Povratak je bio bez problema uz malo nemirnije more. Slijedilo je iskrcavanje opreme i ponovno pakiranje u naše autiće. Na žalost Dinin auto nije htio surađivati tako da smo ga ostavili kod majstora, a vratili smo se samo s mojim autom. Dino je par dana kasnije otišao po svoju «makinu».
I tako je još jedna avantura ostala za nama i jedva čekamo iduće IOTA natjecanje...
