9A7T/p – DX-ekspedicija na otok Žut - EU-170 i CI-154
IOTA contest 2001.

Nakon uspješnih ekspedicija na Rab i Obonjan ekipa RK «Tule i Vužić» odlučila je i ovogodišnji IOTA Contest provesti na nekom od jadranskih otočnih bisera.
Pripreme su počele već početkom godine i sastav ekipe se brzo iskristalizirao. Izbor otoka je slučajnim odabirom pao na Žut. Dinin (9A2NO) susjed zna čovjeka koji ima kuću na otoku i preliminarni dogovori za smještaj i prijevoz do Žuta su obavljeni u početku mjeseca lipnja. Dogovorena je i okvirna cijena smještaja i prijevoza za 3 dana boravka na otoku (300 + 300 DEM). Kako na otoku nema struje trebalo je osigurati elektroagregat. Za ovu priliku smo dobili Yanmar agregat (2,2 kW) od samoborske vojarne. Od uređaja smo uzeli 2 Kenwood-a TS950S i «Vučka» za 2-metarski rad i «cluster». Zadaću izrada antena je odradio Dino: vertikalka za 10/15/20 metara i inverted V za 40/80 metara.
Ekipu su sačinjavali: Marijo, 9A5MR, Dino, 9A2NO, Mato, 9A3SM i moja malenkost, Josip, 9A7JLJ i Davor, 9A4KJ su morali odustati u posljednji čas jer nisu mogli dobiti dopust. Sve namirnice za trodnevnu ekspediciju smo kupili u četvrtak prije natjecanja. U četvrtak popodne smo sve stvari spakirali u 2 osobna automobila – Dinin stari Opel Kadet i moju Opel Corsu.
U ponoć 26. srpnja smo u koloni od 3 vozila (priključio nam se Oto, 9A4OP) krenuli u pravcu otoka Murtera gdje nas je ujutro čekao brod za prijevoz na Žut. Laganom vožnjom sa 2 kraća zastanka smo oko 05:30 sati stigli u Jezera na Murteru, gdje smo probudili Rolanda, 9A3MR i kod njega popili kavu i upoznali se s njegovim PPS-om.
Do tada je išlo sve kao podmazano, ali ne lezi vraže, kada smo htjeli nastaviti put do Betine Dinin kadet nije htio upaliti. Nakon brzinskog pregleda svjećica i ostalih ključnih dijelova ipak smo nekako krenuli. Putem prema Betini kadet je dimio kao Wartburg i zvučao je kao da radi na 2 cilindra, ali smo se ipak nekako dokoturali do Betine, gdje nas je već čekao Marijo, 9A5MR i njegova žena. Ubrzo smo se našli i sa barbom Damirom i njegovom ženom koji će nas prevesti na Žut. Počeo je brzi utovar opreme na brod. U Betini smo još kupili gorivo za agregat i za žedne radio amatere (domaće crno vino).
More je bilo kao ulje i za dva sata mirne vožnje smo stigli do našeg odredišta. Kada smo pristali uz obalu odmah smo počeli s iskrcavanjem opreme i prijenosom iste do naše kuće za slijedeća 3 dana. Tek kada smo svu opremu iskrcali na mol vidjeli smo o kolikoj se količini opreme i namirnica radi, kao da se radi o nekoj velikoj DX-ekspediciji. Smještaj u kući je bio odličan gdje smo imali sve uvjete za trodnevni boravak. Kuća je kompletno namještena i svi potrebni kućanski aparati su na plin (frižider, štednjak i rasvjeta). Brzo smo počeli sa raspakiranjem opreme. PPS smo složili na terasi, a krenuli smo i na postavljanje antena. Brzinski smo postavili vertikalku za gornje opsege, a zatim smo krenuli na podizanje inverted V-a za 80/40 metara, koji smo podigli na stup od «legendarne» vojne AT5 antene, kao i antenu za 2 metra. Agregat smo postavili malo dalje od kuće i mogli smo krenuti sa radom. Prva veza je bila u petak u 1745Z sa 4L4TZ.
Vrijeme je bilo pravo tropsko s temperaturama oko 37 C i svaki smo slobodni trenutak koristili za rashlađivanje u kristalno čistom moru od kojeg smo bili udaljeni svega 20-ak metara. Otok Žut je pravi raj za jahtaše i jedriličare sa prekrasnom marinom i tu skoro da nije bilo jahte ispod 100 tisća DEM vrijednosti. Predvečer smo zapalili roštilj i pogostili se specijalitetima koje je pripremio Marijo.
Samo natjecanje je prošlo vrlo dobro, popravili smo svoj rezultat iz prošle godine za 700 tisuća bodova. U samom natjecanju smo održali 1326 veza i 297 množitelja. Posebno smo zadovoljni sa nižim opsezima gdje smo sa 100 Watta i inverted V antenom uspjeli odraditi dosta DX veza. Izvan natjecanja smo održali još oko 700 veza, tako da je ukupan rezultat oko 2000 veza za 40-ak sati rada. Imali smo malo pritužbi od turista na buku od agregata, ali smo to riješili dogovorno, a oni iz marine su se požalili policiji misleći da smo im mi konkurencija sa našom elektrikom. Policajcu koji nas je posjetio objasnili smo o čemu se radi, tako da s te strane nije bilo nikakvih problema. On je u svoj notes zapisao da se radi o grupi radioamatera u akciji «Otoci u eteru». Iznenadila nas je mala potrošnja agregata oko 0,6 litara na sat, tako da nam je ostalo 60 litara nafte, koju smo na sreću prodali barbi Damiru na povratku u Betini.
Zadnju večer smo napravili još jedan roštilj plus juha ala Žut i malo preostale bevande i sređivanje dojmova...
Povratak je bio bez problema uz malo nemirnije more. Slijedilo je iskrcavanje opreme i ponovno pakiranje u naše autiće. Na žalost Dinin auto nije htio surađivati tako da smo ga ostavili kod majstora, a vratili smo se samo s mojim autom. Dino je par dana kasnije otišao po svoju «makinu».
I tako je još jedna avantura ostala za nama i jedva čekamo iduće IOTA natjecanje...
9A7T/p –IOTA Contest 2002.
DX-ekspedicija na otok Trstenik - EU-136 i CI-132

Nakon prošlogodišnje DX avanture na otok Žut ekipa R K «Tule i Vužić» odlučila je i ovogodišnji IOTA Contest provesti na nekom od jadranskih otočnih bisera.
Pripreme su počele već početkom godine, a sredinom svibnja smo se igrom slučaja odlučili za otok Trstenik. Davorov (9A4KJ) otac koji živi na otoku Rabu poznaje direktora «Plovputa», firme koja održava svjetionike po Jadranu i tako smo saznali za otočić Trstenik na kojem se nalazi napuštena zgrada svjetionika u kojoj se nalazi automatizirani svjetionik. Ljubaznošću direktora «Plovputa» smo dobili odobrenje za ulaz u zgradu svjetionika i ključeve od iste. Ubrzo smo kontaktirali Krešu, 9A7K i saznali od njega brojeve za WLH (LH0659) i CLH (173) diplome. Davorov otac nam je bio veza na Rabu, preko kojega smo ugovorili prijevoz na Trstenik.
U klubu je bio veliki interes za ekspediciju pa smo se odlučili poći u sastavu: Dino, 9A2NO, Davor, 9A4KJ, Marijo, 9A5MR, Josip, 9A7JLJ i moja malenkost. U vojarni «Taborec» u Samoboru, gdje je smješten naš radio klub, smo ljubaznošću zapovjednika posudili vozilo «PUCH», agregat, vreće za spavanje, podmetače i šatorska krila. U četvrtak prije natjecanja smo potrpali sve neophodne stvari: uređaje, hranu, antene, kompjutere u «PUCHA» i Marijevog «Peugeota 206». Od uređaja smo uzeli 2 Kenwood-a TS950S i «Olimpiu» za 2-metarski rad i «cluster». Zadaću provjere prošlogodišnjih antena je odradio Dino: vertikalka za 10/15/20 metara i inverted V za 40/80 metara.
Oko 23:00 sata je naša mala kolona od 2 vozila krenula put mora. Već od samog početka nas je pratila kiša i loše vrijeme koje je izgleda «zaštitni znak» ovogodišnjeg ljeta. I vijesti s mora su bile dosta loše, naime počela je puhati bura, koja će nam kasnije zagorčati život. Put do prijevoja Vratnik je protekao bez problema. Neugodno nas je iznenadila činjenica da na cesti od Karlovca do Senja nema nijedan ugostiteljski objekt koji radi cijelu noć, gdje bi popili kavu ili se okrijepili u sred turističke sezone u zemlji koja sebe naziva turističkom... Već na Vratniku smo osjetili prve čari bure, a vožnja od Senja do Jablanca je bila prava avantura. Bura je pojačavala, a naši autići su plesali kako bura puše i trebalo je puno spretnosti za održavanje na cesti. Ipak smo umorni i pospani oko 03:00 sati stigli u Jablanac gdje smo u 05:30 dočekali prvi trajekt za Rab i za 15-ak minuta smo bili na Rabu. Prvo smo u Rabu svratili do Davorove obitelji gdje smo od Davorovog oca saznali dalje planove i popili jutarnju kavicu i odlične pite koje pravi Davorova mama. Tu se ekspediciji priključio Davorov brat Mate koji će se pokazati kao vrlo koristan član ekipe. Prvi je plan bio da se krene oko 09:00 sati, ali nam je bura koja je i dalje puhala poremetila plan. Na Rabu smo naša vozila ostavili u dvorištu policijske postaje ljubaznošću njihovog načelnika. Tu smo još kupili voće, povrće i meso i bili smo spremni za polazak. Iskrcali smo sve stvari na rivu i čekali naš brodić. Nakon dugog i zamornog čekanja na suncu i buri pojavljuje se mali brzi brodić gazde «Bombaša» i počinje brzo ukrcavanje svih stvari. Gazda nam je rekao da ćemo tek na otvorenom moru vidjeti hoćemo li moći pristati na Trstenik ili ne. Sva sreća da je naš barba spretan pomorac i uz nekoliko opasnih valjanja nas je sretno dopeljao do cilja. Zbog jakog vjetra nismo mogli pristati u bližoj lučici nego u daljoj, pa kad smo istovarili sve stvari ustanovili smo da imamo oko 500-600 metara pješačenja natrpani opremom kroz kamenjar i drač. Cijeli otok je prekriven nekim bodljikavim biljkama, koje su nas dobro izranjavale i izmučile. Svaki smo napravili 6-9 tura od lučice do svjetionika i oko 20:00 sati smo umorni i izmučeni založili roštilj i uz bevandu i pečenu vratinu vidali rane. U svjetioniku smo našli prilično jadno stanje: pada žbuka sa zidova, sve je puno nekih buba i prljavštine i smrdi po ustajalosti. To veče se ekipa podijelila, pola je ekipe spavalo unutra, a pola na otvorenom uz huk bure, što se pokazalo «uspavankom» za umorne nosače. U subotu ujutro smo počeli s postavljanjem antena, što se pokazalo pravim podvigom. Sredinu inverted V antene smo postavili na «terasu» svjetionika gdje bura bila tako jaka da Dino i ja nismo čuli jedan drugoga, iako smo bili udaljeni svega pola metra. Bura je motala naše žice kako je htjela, ali smo uz nadljudske napore uspjeli postaviti obje antene. Naš šef za agregat, Mate je postavio agregat i bilo je vrijeme za akciju. Dino se javio na 40 metara gdje je već čekao pile-up... Odradio je 60-ak veza, ali je naš agregat pokazao prve znakove bolesti. Mate mu je dijagnosticirao da je otišao «dihtung» na glavi motora tako da je rasipao ulje. Uz Matinu «alkemiju» i ljubaznost jahtaša koji su bili usidreni u lučici ispod nas (posudili su nam 5 litara ulja) agregat je uz potrošnju od 2 dl ulja na sat izdržao do 07:00 sati u nedjelju kada je stvarno «crko».
Lokacija na samom otoku je fantastična, more sa sve 4 strane svijeta, prekrasna priroda, veliki «sea-gain» tako da su «pile-upi» sa 100 W i skromnim antenama bili ogromni. Za nepunih čistih 11 sati rada (agregat se gasio svakih 50-ak minuta na 10-ak minuta za nadopunu uljem i gorivom i za hlađenje) odradili smo 900 veza u IOTA natjecanju i još 150 veza prije natjecanja. U nedjelju je konačno prestala bura, tako da je povratak na Rab iz bliže lučice bio prava pjesma uz sunčanje na pramcu broda. Naš sponzor gazda «Bombaš» nas je počastio kontinentalnom večerom (pečenim odojkom» u svom restoranu, a prijevoz brodom do Trstenika i nazad je bio besplatan. Za večerom smo sređivali dojmove i već su se pravili planovi za slijedeće ljeto, možda ponovo na ovom prekrasnom jadranskom biseru, ali sa boljim agregatom i bez bure...
I tako je još jedna avantura ostala za nama i jedva čekamo iduće IOTA natjecanje...
Pripreme su počele već početkom godine, a sredinom svibnja smo se igrom slučaja odlučili za otok Trstenik. Davorov (9A4KJ) otac koji živi na otoku Rabu poznaje direktora «Plovputa», firme koja održava svjetionike po Jadranu i tako smo saznali za otočić Trstenik na kojem se nalazi napuštena zgrada svjetionika u kojoj se nalazi automatizirani svjetionik. Ljubaznošću direktora «Plovputa» smo dobili odobrenje za ulaz u zgradu svjetionika i ključeve od iste. Ubrzo smo kontaktirali Krešu, 9A7K i saznali od njega brojeve za WLH (LH0659) i CLH (173) diplome. Davorov otac nam je bio veza na Rabu, preko kojega smo ugovorili prijevoz na Trstenik.
U klubu je bio veliki interes za ekspediciju pa smo se odlučili poći u sastavu: Dino, 9A2NO, Davor, 9A4KJ, Marijo, 9A5MR, Josip, 9A7JLJ i moja malenkost. U vojarni «Taborec» u Samoboru, gdje je smješten naš radio klub, smo ljubaznošću zapovjednika posudili vozilo «PUCH», agregat, vreće za spavanje, podmetače i šatorska krila. U četvrtak prije natjecanja smo potrpali sve neophodne stvari: uređaje, hranu, antene, kompjutere u «PUCHA» i Marijevog «Peugeota 206». Od uređaja smo uzeli 2 Kenwood-a TS950S i «Olimpiu» za 2-metarski rad i «cluster». Zadaću provjere prošlogodišnjih antena je odradio Dino: vertikalka za 10/15/20 metara i inverted V za 40/80 metara.
Oko 23:00 sata je naša mala kolona od 2 vozila krenula put mora. Već od samog početka nas je pratila kiša i loše vrijeme koje je izgleda «zaštitni znak» ovogodišnjeg ljeta. I vijesti s mora su bile dosta loše, naime počela je puhati bura, koja će nam kasnije zagorčati život. Put do prijevoja Vratnik je protekao bez problema. Neugodno nas je iznenadila činjenica da na cesti od Karlovca do Senja nema nijedan ugostiteljski objekt koji radi cijelu noć, gdje bi popili kavu ili se okrijepili u sred turističke sezone u zemlji koja sebe naziva turističkom... Već na Vratniku smo osjetili prve čari bure, a vožnja od Senja do Jablanca je bila prava avantura. Bura je pojačavala, a naši autići su plesali kako bura puše i trebalo je puno spretnosti za održavanje na cesti. Ipak smo umorni i pospani oko 03:00 sati stigli u Jablanac gdje smo u 05:30 dočekali prvi trajekt za Rab i za 15-ak minuta smo bili na Rabu. Prvo smo u Rabu svratili do Davorove obitelji gdje smo od Davorovog oca saznali dalje planove i popili jutarnju kavicu i odlične pite koje pravi Davorova mama. Tu se ekspediciji priključio Davorov brat Mate koji će se pokazati kao vrlo koristan član ekipe. Prvi je plan bio da se krene oko 09:00 sati, ali nam je bura koja je i dalje puhala poremetila plan. Na Rabu smo naša vozila ostavili u dvorištu policijske postaje ljubaznošću njihovog načelnika. Tu smo još kupili voće, povrće i meso i bili smo spremni za polazak. Iskrcali smo sve stvari na rivu i čekali naš brodić. Nakon dugog i zamornog čekanja na suncu i buri pojavljuje se mali brzi brodić gazde «Bombaša» i počinje brzo ukrcavanje svih stvari. Gazda nam je rekao da ćemo tek na otvorenom moru vidjeti hoćemo li moći pristati na Trstenik ili ne. Sva sreća da je naš barba spretan pomorac i uz nekoliko opasnih valjanja nas je sretno dopeljao do cilja. Zbog jakog vjetra nismo mogli pristati u bližoj lučici nego u daljoj, pa kad smo istovarili sve stvari ustanovili smo da imamo oko 500-600 metara pješačenja natrpani opremom kroz kamenjar i drač. Cijeli otok je prekriven nekim bodljikavim biljkama, koje su nas dobro izranjavale i izmučile. Svaki smo napravili 6-9 tura od lučice do svjetionika i oko 20:00 sati smo umorni i izmučeni založili roštilj i uz bevandu i pečenu vratinu vidali rane. U svjetioniku smo našli prilično jadno stanje: pada žbuka sa zidova, sve je puno nekih buba i prljavštine i smrdi po ustajalosti. To veče se ekipa podijelila, pola je ekipe spavalo unutra, a pola na otvorenom uz huk bure, što se pokazalo «uspavankom» za umorne nosače. U subotu ujutro smo počeli s postavljanjem antena, što se pokazalo pravim podvigom. Sredinu inverted V antene smo postavili na «terasu» svjetionika gdje bura bila tako jaka da Dino i ja nismo čuli jedan drugoga, iako smo bili udaljeni svega pola metra. Bura je motala naše žice kako je htjela, ali smo uz nadljudske napore uspjeli postaviti obje antene. Naš šef za agregat, Mate je postavio agregat i bilo je vrijeme za akciju. Dino se javio na 40 metara gdje je već čekao pile-up... Odradio je 60-ak veza, ali je naš agregat pokazao prve znakove bolesti. Mate mu je dijagnosticirao da je otišao «dihtung» na glavi motora tako da je rasipao ulje. Uz Matinu «alkemiju» i ljubaznost jahtaša koji su bili usidreni u lučici ispod nas (posudili su nam 5 litara ulja) agregat je uz potrošnju od 2 dl ulja na sat izdržao do 07:00 sati u nedjelju kada je stvarno «crko».
Lokacija na samom otoku je fantastična, more sa sve 4 strane svijeta, prekrasna priroda, veliki «sea-gain» tako da su «pile-upi» sa 100 W i skromnim antenama bili ogromni. Za nepunih čistih 11 sati rada (agregat se gasio svakih 50-ak minuta na 10-ak minuta za nadopunu uljem i gorivom i za hlađenje) odradili smo 900 veza u IOTA natjecanju i još 150 veza prije natjecanja. U nedjelju je konačno prestala bura, tako da je povratak na Rab iz bliže lučice bio prava pjesma uz sunčanje na pramcu broda. Naš sponzor gazda «Bombaš» nas je počastio kontinentalnom večerom (pečenim odojkom» u svom restoranu, a prijevoz brodom do Trstenika i nazad je bio besplatan. Za večerom smo sređivali dojmove i već su se pravili planovi za slijedeće ljeto, možda ponovo na ovom prekrasnom jadranskom biseru, ali sa boljim agregatom i bez bure...
I tako je još jedna avantura ostala za nama i jedva čekamo iduće IOTA natjecanje...
9A7T/p – Druga DX-ekspedicija na otok Trstenik 2003. – EU-136 i CI-132

Nakon prošlogodišnjeg neuspjeha, uzrokovanog kvarom agregata, ekipa R K «Tule i Vužić» odlučila je i ovogodišnji IOTA Contest provesti na otoku Trsteniku.
Zahvaljujući gospodinu Glavanu iz riječkog «Plovputa» dobili smo dozvolu za ulaz u svjetionik i opsežne pripreme su počele već potkraj travnja. Naša uhodana veza na Rabu je ponovo bio Davorov (9A4KJ) otac, koji nam je osigurao prijevoz od Raba do otoka Trstenika. Poučeni neugodnim iskustvom s agregatom od prošle godine ovaj smo put odlučili uzeti dva dizel agregata marke «Yanmar», koje smo dobili na uporabu zahvaljujući susretljivosti zapovjednika vojarne «Taborec» u Samoboru. Vreće za spavanje, podmetače i šatorska krila smo također posudili u vojarni «Taborec». Ove godine smo ostvarili suradnju s gradskim radio klubom u Samoboru, 9A1BIJ pa je tako s nama na ekspediciju pošao mladi Danijel (9A5ADS) uz već uhodane «IOTA contestere» Marija, 9A5MR, Davora, 9A4KJ, Mate, 9A3SM i moje malenkosti. Naš autoprijevoznik je bio Davorov brat Mate sa svojim kombijem «VW transporter»
U srijedu navečer prije natjecanja smo se svi našli na natjecateljskoj lokaciji na Falašćaku iznad Samobora i potrpali sve neophodne stvari: uređaje, hranu, antene, kompjutere u kombi. Zadaću provjere prošlogodišnjih antena je odradio Dino koji nam se zbog obveza nije mogao prudružiti na ekspediciji: vertikalka za 10/15/20 metara i inverted V za 40/80 metara. Ovaj put smo se pojačali i opremom za 6 metara: IC-729 i «diskon» antenom.
Oko 01:00 sati smo krenuli put mora s kratkim zastankom na rano jutarnju kavicu (oko 05:00 sati) u Brinju. Ove godine smo imali puno više sreće s vremenom pa smo već oko 8 sati bili na Rabu, odakle smo brzim brodićem pošli prema Trsteniku. Nije bilo vjetra pa smo nešto iza podne stigli na Trstenik. Počeli smo brzo iskrcavanje i s dvoje tačke smo brzo prevezli svu opremu do svjetionika, našeg doma do ponedjeljka. Odmah smo počeli s postavljanjem antena i PPS-a u svjetioniku, a vani smo postavili «spavaću sobu» pod vedrim nebom.
Lokacija na samom otoku je fantastična, more sa sve 4 strane svijeta, prekrasna priroda, veliki «sea-gain» tako da su «pile-upi» sa 100 W i skromnim antenama bili ogromni. Izvan natjecanja smo odradili oko 2500 veza na KV-u i 100 prvih veza na 6 metara uz ležeran rad i kupanje. Natjecanje smo počeli na 14 MHz, uz skupljanje množitelja na 21 i 28 MHz. Na žalost nismo nikako uspjeli pronaći DX-cluster koji radi, tako da smo bili osuđeni na rad bez clustera. Izabrali smo taktiku rad na SSB dok ide da bi odradili što više Engleza (veze od 15 bodova), što se kasnije pokazalo odlučujućim u konačnom rezultatu. Neposredno prije natjecanja Englezi su dozvolili svojim UKV operatorima rad na KV i to je uvećalo naš pile-up posebno na 40 i 20 metara, gdje smo radili «hrpu» G postaja. Uz solidno skupljanje množitelja naš dosadašnji najbolji IOTA rezultat smo uvećali za preko milijun bodova: 1625 veza, 318 množitelja i 3729186 bodova, što nam je u konačnom raspletu donijelo prvo mjesto u kategoriji IOTA DX-ekspedicija do 100 W snage.
Poslije natjecanja smo se počastili «satarašom ala trstenik» (sadržaj sataraša je poznat samo našem kuharu Mati) i pečenim krumpirima u ljusci u vatri. Za večerom smo sređivali dojmove i već su se pravili planovi za slijedeće ljeto, netko je spomenuo svjetionik na otoku Grujici...
I tako je još jedna avantura ostala za nama i jedva čekamo iduće IOTA natjecanje...
Zahvaljujući gospodinu Glavanu iz riječkog «Plovputa» dobili smo dozvolu za ulaz u svjetionik i opsežne pripreme su počele već potkraj travnja. Naša uhodana veza na Rabu je ponovo bio Davorov (9A4KJ) otac, koji nam je osigurao prijevoz od Raba do otoka Trstenika. Poučeni neugodnim iskustvom s agregatom od prošle godine ovaj smo put odlučili uzeti dva dizel agregata marke «Yanmar», koje smo dobili na uporabu zahvaljujući susretljivosti zapovjednika vojarne «Taborec» u Samoboru. Vreće za spavanje, podmetače i šatorska krila smo također posudili u vojarni «Taborec». Ove godine smo ostvarili suradnju s gradskim radio klubom u Samoboru, 9A1BIJ pa je tako s nama na ekspediciju pošao mladi Danijel (9A5ADS) uz već uhodane «IOTA contestere» Marija, 9A5MR, Davora, 9A4KJ, Mate, 9A3SM i moje malenkosti. Naš autoprijevoznik je bio Davorov brat Mate sa svojim kombijem «VW transporter»
U srijedu navečer prije natjecanja smo se svi našli na natjecateljskoj lokaciji na Falašćaku iznad Samobora i potrpali sve neophodne stvari: uređaje, hranu, antene, kompjutere u kombi. Zadaću provjere prošlogodišnjih antena je odradio Dino koji nam se zbog obveza nije mogao prudružiti na ekspediciji: vertikalka za 10/15/20 metara i inverted V za 40/80 metara. Ovaj put smo se pojačali i opremom za 6 metara: IC-729 i «diskon» antenom.
Oko 01:00 sati smo krenuli put mora s kratkim zastankom na rano jutarnju kavicu (oko 05:00 sati) u Brinju. Ove godine smo imali puno više sreće s vremenom pa smo već oko 8 sati bili na Rabu, odakle smo brzim brodićem pošli prema Trsteniku. Nije bilo vjetra pa smo nešto iza podne stigli na Trstenik. Počeli smo brzo iskrcavanje i s dvoje tačke smo brzo prevezli svu opremu do svjetionika, našeg doma do ponedjeljka. Odmah smo počeli s postavljanjem antena i PPS-a u svjetioniku, a vani smo postavili «spavaću sobu» pod vedrim nebom.
Lokacija na samom otoku je fantastična, more sa sve 4 strane svijeta, prekrasna priroda, veliki «sea-gain» tako da su «pile-upi» sa 100 W i skromnim antenama bili ogromni. Izvan natjecanja smo odradili oko 2500 veza na KV-u i 100 prvih veza na 6 metara uz ležeran rad i kupanje. Natjecanje smo počeli na 14 MHz, uz skupljanje množitelja na 21 i 28 MHz. Na žalost nismo nikako uspjeli pronaći DX-cluster koji radi, tako da smo bili osuđeni na rad bez clustera. Izabrali smo taktiku rad na SSB dok ide da bi odradili što više Engleza (veze od 15 bodova), što se kasnije pokazalo odlučujućim u konačnom rezultatu. Neposredno prije natjecanja Englezi su dozvolili svojim UKV operatorima rad na KV i to je uvećalo naš pile-up posebno na 40 i 20 metara, gdje smo radili «hrpu» G postaja. Uz solidno skupljanje množitelja naš dosadašnji najbolji IOTA rezultat smo uvećali za preko milijun bodova: 1625 veza, 318 množitelja i 3729186 bodova, što nam je u konačnom raspletu donijelo prvo mjesto u kategoriji IOTA DX-ekspedicija do 100 W snage.
Poslije natjecanja smo se počastili «satarašom ala trstenik» (sadržaj sataraša je poznat samo našem kuharu Mati) i pečenim krumpirima u ljusci u vatri. Za večerom smo sređivali dojmove i već su se pravili planovi za slijedeće ljeto, netko je spomenuo svjetionik na otoku Grujici...
I tako je još jedna avantura ostala za nama i jedva čekamo iduće IOTA natjecanje...
9A7T/p – IOTA šampioni ponovo u akciji
IOTA Contest 2004.

Nakon prošlogodišnjeg uspjeha i prvog mjesta u kategoriji IOTA ekspedicija, mala snaga, plan za ovu godinu je bio otočić Grujica, ali se izjalovio zbog nekih problema izvan naših moći. U pomoć nam je priskočio Mate, 9A3PA koji nam je predložio lokaciju na brdu Hum iznad Vele Luke na otoku Korčuli.
Na brzinu smo sastavili ekipu, čiju je okosnicu činila ekipa iz prethodnih ekspedicija: Marijo, 9A5MR, Dino, 9A2NO, Mato, 9A3SM i autor ovog članka pojačani tehničkom podrškom od Ota, 9A4OP i Darka, 9A6ARP, kojeg smo imenovali za kuhara na DX ekspediciji. Put do Korčule je bio dug i zamoran, preko 16 sati po velikoj vrućini, uz nekoliko dužih stajanja za odmor i osvježenje, a i Otov kombi je trošio 2 litre vode na 100 km. Išli smo kopnom do Orebića, a odatle smo se trajektom prebacili do Korčule, odakle ima još oko 50 km do Vela Luke. U Vela Luci smo se našli s Vedranom, 9A4VV i Romildom, 9A4RV koji su bili domaćini našoj ekspediciji. Iz Vela Luke smo se zaputili na brdo Hum do kojeg ima 15-ak minuta vožnje. Mate, 9A3PA i Vedran, 9A4VV su donijeli meso za roštilj pa smo nakon što smo sve stvari iznijeli iz kombija priredili mali domjenak s dogovorom za postavljanje antena i uređaja za sutradan. Sutradan je sve bilo spremno za rad do 10 sati ujutro, jer je trebalo izbjeći veliku vrućinu po kojoj je nemoguće stajati a kamoli postavljati antene. Postavili smo dva radna mjesta: TS950S (running station) i FT1000 MARK V Field (multiplier station). Od antena smo postavili vertikalku za 14/21/28 MHz, vertikalku za 7 MHz i inverted V za 3,5/7 MHz. Napajanje el. energijom je bilo iz Yanmar agregata snage 2,2 kW.
Natjecanje smo započeli na 28 MHz, jer je bio otvoren prema G i EI postajama, što se kasnije pokazalo kao jedan od dobrih poteza, jer se taj opseg više nije otvarao u tom smjeru. Druga postaja je skupljala množitelje na 14 i 21 MHz. Kad se 28 MHz zatvorio, prešli smo na 21 MHz, a ubrzo nakon toga i na 14 MHz gdje je prosjek porastao na oko 200 veza na sat. Nakon večernjeg prelaska na 7 MHz primjetili smo da su prilike puno lošije nego prošle godine uz puno manje G postaja koje nose ključnih 15 bodova po vezi. Do jutra smo pokupili množitelje na 3,5 MHz, ali se u zoru pojavilo nevrijeme uz veliku statiku zbog koje smo morali skoro 2 sata prekinuti s radom, tako da smo izgubili dosta sjevernoameričkih množitelja na 7 MHz, kao i Pacifik na 14 MHz. Interesantno je da smo mi na brdu imali veliku statiku, dok Romildo dolje u gradu nije imao tih problema. Do kraja natjecanja smo kombinirali gornje opsege uz presing na množitelje i prebacivanje s opsega na opseg tako da je do kraja natjecanja broj množitelja porastao na 365. Na kraju smo iskoristili i kratko otvaranje na 28 MHz prema istoku. Konačnim rezultatom smo više nego zadovoljni jer smo prošlogodišnji rezultat popravili za 500 tisuća bodova. Pregled veza i množitelja po opsezima možete vidjeti ispod ovog teksta.
Na kraju je pao završni roštilj i dogovori za slijedeću godinu, a to će najvjerojatnije biti naša omiljena lokacija na otoku Trsteniku.
BAND QSO IOTA
CW 80 97 24
SSB 80 114 34
CW 40 131 31
SSB 40 220 44
CW 20 240 59
SSB 20 483 73
CW 15 143 31
SSB 15 132 41
CW 10 31 14
SSB 10 52 14
---------------------------------------------------
Ukupno 1643 365
Rezultat: 4,278,165 bodova
Na brzinu smo sastavili ekipu, čiju je okosnicu činila ekipa iz prethodnih ekspedicija: Marijo, 9A5MR, Dino, 9A2NO, Mato, 9A3SM i autor ovog članka pojačani tehničkom podrškom od Ota, 9A4OP i Darka, 9A6ARP, kojeg smo imenovali za kuhara na DX ekspediciji. Put do Korčule je bio dug i zamoran, preko 16 sati po velikoj vrućini, uz nekoliko dužih stajanja za odmor i osvježenje, a i Otov kombi je trošio 2 litre vode na 100 km. Išli smo kopnom do Orebića, a odatle smo se trajektom prebacili do Korčule, odakle ima još oko 50 km do Vela Luke. U Vela Luci smo se našli s Vedranom, 9A4VV i Romildom, 9A4RV koji su bili domaćini našoj ekspediciji. Iz Vela Luke smo se zaputili na brdo Hum do kojeg ima 15-ak minuta vožnje. Mate, 9A3PA i Vedran, 9A4VV su donijeli meso za roštilj pa smo nakon što smo sve stvari iznijeli iz kombija priredili mali domjenak s dogovorom za postavljanje antena i uređaja za sutradan. Sutradan je sve bilo spremno za rad do 10 sati ujutro, jer je trebalo izbjeći veliku vrućinu po kojoj je nemoguće stajati a kamoli postavljati antene. Postavili smo dva radna mjesta: TS950S (running station) i FT1000 MARK V Field (multiplier station). Od antena smo postavili vertikalku za 14/21/28 MHz, vertikalku za 7 MHz i inverted V za 3,5/7 MHz. Napajanje el. energijom je bilo iz Yanmar agregata snage 2,2 kW.
Natjecanje smo započeli na 28 MHz, jer je bio otvoren prema G i EI postajama, što se kasnije pokazalo kao jedan od dobrih poteza, jer se taj opseg više nije otvarao u tom smjeru. Druga postaja je skupljala množitelje na 14 i 21 MHz. Kad se 28 MHz zatvorio, prešli smo na 21 MHz, a ubrzo nakon toga i na 14 MHz gdje je prosjek porastao na oko 200 veza na sat. Nakon večernjeg prelaska na 7 MHz primjetili smo da su prilike puno lošije nego prošle godine uz puno manje G postaja koje nose ključnih 15 bodova po vezi. Do jutra smo pokupili množitelje na 3,5 MHz, ali se u zoru pojavilo nevrijeme uz veliku statiku zbog koje smo morali skoro 2 sata prekinuti s radom, tako da smo izgubili dosta sjevernoameričkih množitelja na 7 MHz, kao i Pacifik na 14 MHz. Interesantno je da smo mi na brdu imali veliku statiku, dok Romildo dolje u gradu nije imao tih problema. Do kraja natjecanja smo kombinirali gornje opsege uz presing na množitelje i prebacivanje s opsega na opseg tako da je do kraja natjecanja broj množitelja porastao na 365. Na kraju smo iskoristili i kratko otvaranje na 28 MHz prema istoku. Konačnim rezultatom smo više nego zadovoljni jer smo prošlogodišnji rezultat popravili za 500 tisuća bodova. Pregled veza i množitelja po opsezima možete vidjeti ispod ovog teksta.
Na kraju je pao završni roštilj i dogovori za slijedeću godinu, a to će najvjerojatnije biti naša omiljena lokacija na otoku Trsteniku.
BAND QSO IOTA
CW 80 97 24
SSB 80 114 34
CW 40 131 31
SSB 40 220 44
CW 20 240 59
SSB 20 483 73
CW 15 143 31
SSB 15 132 41
CW 10 31 14
SSB 10 52 14
---------------------------------------------------
Ukupno 1643 365
Rezultat: 4,278,165 bodova
9A7T/p - IOTA contest 2005 na otoku Trsteniku

Nakon prošlogodišnjeg drugog mjesta u IOTA natjecanju u kategoriji DX ekspedicija, mala snaga odlučili smo se vratiti na našu pobjedničku lokaciju iz 2003 godine, na otok Trstenik. Ovaj otok nam je poznat s prethodne dvije ekspedicije 2002 i 2003 godine i pokazao se kao odlična lokacija za IOTA natjecanje zbog svoje izdvojenosti od ostalih otoka (do Raba ima 9 milja, a do Cresa 5) i izvanrednog sea gaina, što nam je vrlo bitno u radu malom snagom i jednostavnim antenama (vertikalke i dipoli) .
Za ovogodišnju ekspediciju smo okupili ekipu u sastavu: Dino, 9A2NO, Zdenko, 9A2QF, Mato, 9A3SM, Davor, 9A4KJ, Oto, 9A4OP, Marijo, 9A5MR i autor ovog članka. Na put smo krenuli u petak ujutro malo iza 7 sati. Ovaj put smo išli s 2 auta: Otov kombi, KIA Besta, zvana beštija i Zdenkovim pickupom Opel Corsa. Zahvaljujući novom autoputu već smo u 10 ujutro bili na trajektu za Rab. Na Rabu nas je već čekao Marijo i svi smo se zajedno zaputili do stana Davorovih (9A4KJ) roditelja gdje nas je čekala kavica. Nakon što smo na placu nabavili voće i povrće, te kupili kruh i vodu (na Trsteniku ima samo čatrnja s kišnicom koja nije za piće, ali je dobra za kuhanje i pranje), preostalo nam je samo čekanje našeg prijevoza, koji je ugovoren iza 18 sati. Davorova mama Ana nas je počastila ribljim ručkom, jer je bio petak.
Konačno je došlo i vrijeme polaska. Ukrcali smo cjelokupnu opremu na brod i zaputili se prema Trsteniku putnom brzinom oko 9 milja na sat. Brod kojim smo išli je vlasništvo nekog Davorovog daljnjeg rođaka tako da smo za prijevoz do Trstenika i nazad platili samo 700 kuna.. Brod ima GPS uređaj i satelitsku navigaciju tako da mo cijelim putem na ekranu mogli pratiti rutu kojom se vozimo. Brod ima i uređaj za lociranje ribljih jata tako da smo se i tim zabavljali da nam brže prođe putovanje. Nakon sat i pol plovidbe stigli smo u lučicu na Trsteniku i započeo je iskrcaj opreme za koju nam je trebalo više od sat i pol da ju dovezemo do svjetionika, našeg doma za vrijeme trajanja ekspedicije. U svjetioniku nas je dočekalo neugodno iznenađenje: neki vandali su polomili stolce i stolove, kao i spremnik za hranu sa žicom koja štiti od insekata. Trebalo nam je još sat vremena dok smo raščistili nered, a za to su vrijeme Oto i Zdenko instalirali agregat i rasvjetu. Krevete smo ponovo postavili pod vedrim nebom. Zdenko je ponio plinski roštilj pa smo prije spavanja ispekli roštilj. Tijekom noći se navukla neka vlaga tako da smo se ujutro probudili mokri kao da smo spavali u moru. S prvim zracima sunca svi su se probudili i poslije jutarnje kavice i kupanja u moru, da isperemo znoj i vlagu od prethodne noći krenuli smo na postavljanje antena i PPS-a za rad..
Postavili smo dvije vertikalke za gornje opsege, vertikalku za 40 metara i inverted V antenu za donje opsege (40 i 80 metara). Od uređaja smo postavili dva TS950S (running i multiplier postaju). Uređaje smo zaštitili od smetnji s bandpass filterima, a dva laptopa smo spojili u mrežu, a log smo vodili u CT-u, verzija 10. Za napajanje električnom energijom koristili smo Yanmar agregat snage 2,2 kW. Zdenko je bio zadužen za kuhinju pa smo prije početka natjecanja ručali, a zatim je uslijedilo i samo natjecanje.
Taktika za samo natjecanje je jednostavna, što više veza s otocima koje nose 15 bodova i što više množitelja. Natjecanje smo počeli na 20 metara koji tradicionalno nosi najviše veza, a multiplier postaja je skupljala množitelje na 15 i 10 metara. Propagacije su bile odlične na 20 metara, a 15 i 10 metara su bili otvoreni tako da je multiplier postaja lagano strugala množitelje. Nedostajao nam je DX cluster jer ni Učka ni Senj nisu radili, a tek pred kraj natjecanja smo se uspjeli «zakvačiti» za nekog Talijana preko kojeg smo pratili promet na DX clusteru. Natjecanje je počelo odlično, u prva tri sata smo odradili 500 veza, do ponoći je već bilo 1000 veza. S dolaskom noći smo se polako spuštali na niže opsege: running postaja je radila veze na 40 metara, a množitelje smo strugali na 20 i 15 metara, a pred jutro smo kombinirali 40 i 80 metara. Na 40 metara su bile odlične propagacije i pred zoru smo na CQ odradili ZL, KP2, KP4 i još neke daleke množitelje. U nedjelju ujutro se otvorio short skip na 10 metara za Europu, a na 15 metara su krenule JA postaje, tako da smo do kraja natjecanja dogurali do 1963 veze i 382 množitelja i preko 5,2 milijuna bodova, što premašuje naš najbolji prijavljeni rezultat za preko milijun bodova. Pregled veza i množitelja po opsezima možete vidjeti na kraju teksta.
Zadovoljni rezultatom odlučili smo i slijedeće IOTA natjecanje provesti s Trstenika...
BAND QSO QSO-PTS PTS/Q IOTA
CW 80 101 747 7.4 25
SSB 80 68 612 9.0 25
CW 40 292 1716 5.9 36
SSB 40 273 1887 6.9 46
CW 20 396 2328 5.9 55
SSB 20 478 3402 7.1 64
CW 15 88 672 7.6 34
SSB 15 52 744 14.3 46
CW 10 131 981 7.5 23
SSB 10 84 768 9.1 28
---------------------------------------------------
Totals 1963 13857 7.06 382
Score: 5,293,374 points
Za ovogodišnju ekspediciju smo okupili ekipu u sastavu: Dino, 9A2NO, Zdenko, 9A2QF, Mato, 9A3SM, Davor, 9A4KJ, Oto, 9A4OP, Marijo, 9A5MR i autor ovog članka. Na put smo krenuli u petak ujutro malo iza 7 sati. Ovaj put smo išli s 2 auta: Otov kombi, KIA Besta, zvana beštija i Zdenkovim pickupom Opel Corsa. Zahvaljujući novom autoputu već smo u 10 ujutro bili na trajektu za Rab. Na Rabu nas je već čekao Marijo i svi smo se zajedno zaputili do stana Davorovih (9A4KJ) roditelja gdje nas je čekala kavica. Nakon što smo na placu nabavili voće i povrće, te kupili kruh i vodu (na Trsteniku ima samo čatrnja s kišnicom koja nije za piće, ali je dobra za kuhanje i pranje), preostalo nam je samo čekanje našeg prijevoza, koji je ugovoren iza 18 sati. Davorova mama Ana nas je počastila ribljim ručkom, jer je bio petak.
Konačno je došlo i vrijeme polaska. Ukrcali smo cjelokupnu opremu na brod i zaputili se prema Trsteniku putnom brzinom oko 9 milja na sat. Brod kojim smo išli je vlasništvo nekog Davorovog daljnjeg rođaka tako da smo za prijevoz do Trstenika i nazad platili samo 700 kuna.. Brod ima GPS uređaj i satelitsku navigaciju tako da mo cijelim putem na ekranu mogli pratiti rutu kojom se vozimo. Brod ima i uređaj za lociranje ribljih jata tako da smo se i tim zabavljali da nam brže prođe putovanje. Nakon sat i pol plovidbe stigli smo u lučicu na Trsteniku i započeo je iskrcaj opreme za koju nam je trebalo više od sat i pol da ju dovezemo do svjetionika, našeg doma za vrijeme trajanja ekspedicije. U svjetioniku nas je dočekalo neugodno iznenađenje: neki vandali su polomili stolce i stolove, kao i spremnik za hranu sa žicom koja štiti od insekata. Trebalo nam je još sat vremena dok smo raščistili nered, a za to su vrijeme Oto i Zdenko instalirali agregat i rasvjetu. Krevete smo ponovo postavili pod vedrim nebom. Zdenko je ponio plinski roštilj pa smo prije spavanja ispekli roštilj. Tijekom noći se navukla neka vlaga tako da smo se ujutro probudili mokri kao da smo spavali u moru. S prvim zracima sunca svi su se probudili i poslije jutarnje kavice i kupanja u moru, da isperemo znoj i vlagu od prethodne noći krenuli smo na postavljanje antena i PPS-a za rad..
Postavili smo dvije vertikalke za gornje opsege, vertikalku za 40 metara i inverted V antenu za donje opsege (40 i 80 metara). Od uređaja smo postavili dva TS950S (running i multiplier postaju). Uređaje smo zaštitili od smetnji s bandpass filterima, a dva laptopa smo spojili u mrežu, a log smo vodili u CT-u, verzija 10. Za napajanje električnom energijom koristili smo Yanmar agregat snage 2,2 kW. Zdenko je bio zadužen za kuhinju pa smo prije početka natjecanja ručali, a zatim je uslijedilo i samo natjecanje.
Taktika za samo natjecanje je jednostavna, što više veza s otocima koje nose 15 bodova i što više množitelja. Natjecanje smo počeli na 20 metara koji tradicionalno nosi najviše veza, a multiplier postaja je skupljala množitelje na 15 i 10 metara. Propagacije su bile odlične na 20 metara, a 15 i 10 metara su bili otvoreni tako da je multiplier postaja lagano strugala množitelje. Nedostajao nam je DX cluster jer ni Učka ni Senj nisu radili, a tek pred kraj natjecanja smo se uspjeli «zakvačiti» za nekog Talijana preko kojeg smo pratili promet na DX clusteru. Natjecanje je počelo odlično, u prva tri sata smo odradili 500 veza, do ponoći je već bilo 1000 veza. S dolaskom noći smo se polako spuštali na niže opsege: running postaja je radila veze na 40 metara, a množitelje smo strugali na 20 i 15 metara, a pred jutro smo kombinirali 40 i 80 metara. Na 40 metara su bile odlične propagacije i pred zoru smo na CQ odradili ZL, KP2, KP4 i još neke daleke množitelje. U nedjelju ujutro se otvorio short skip na 10 metara za Europu, a na 15 metara su krenule JA postaje, tako da smo do kraja natjecanja dogurali do 1963 veze i 382 množitelja i preko 5,2 milijuna bodova, što premašuje naš najbolji prijavljeni rezultat za preko milijun bodova. Pregled veza i množitelja po opsezima možete vidjeti na kraju teksta.
Zadovoljni rezultatom odlučili smo i slijedeće IOTA natjecanje provesti s Trstenika...
BAND QSO QSO-PTS PTS/Q IOTA
CW 80 101 747 7.4 25
SSB 80 68 612 9.0 25
CW 40 292 1716 5.9 36
SSB 40 273 1887 6.9 46
CW 20 396 2328 5.9 55
SSB 20 478 3402 7.1 64
CW 15 88 672 7.6 34
SSB 15 52 744 14.3 46
CW 10 131 981 7.5 23
SSB 10 84 768 9.1 28
---------------------------------------------------
Totals 1963 13857 7.06 382
Score: 5,293,374 points
9A7T/p - IOTA Contest 2006.

Contest : IOTA Contest 2006
Callsign : 9A7T/P
Mode : MIXED
Category : Multi Operator - Single Transmitter (MS)
Overlay : DX-pedition
Band(s) : All bands (AB)
Class : Low Power (LP)
IOTA : EU-136
Island : Trstenik
Operating time : 23h08
BAND SSB/IOTA CW/IOTA
80 106 33 134 27
40 184 42 244 46
20 360 54 421 42
15 183 57 155 33
10 64 31 34 16
TOTAL 897 217 988 164
TOTAL SCORE : 5 172 075
Operators: 9A2EU,9A2KL,9A2NO,9A2QF,9A3SM,9A4KJ,9A4OP & 9A5MR
Soapbox: Very noisy conditions on 80 & 40 meters due to nearby storm, but good propagation on 15 and lot of mults. We have slightly lower score than last year and 80 QSOs less. Several times we had network failure and we had to restart both laptops (problems with RF) and lost almost 1 hour of operating time. We started this year on 15 meters that seemed to be a good choice. 80 meters was very hard work with S9+ QRN all the time. 20 meters was standard: lots of QSOs and mults and endless pileups especially on CW. See you all next year!
Callsign : 9A7T/P
Mode : MIXED
Category : Multi Operator - Single Transmitter (MS)
Overlay : DX-pedition
Band(s) : All bands (AB)
Class : Low Power (LP)
IOTA : EU-136
Island : Trstenik
Operating time : 23h08
BAND SSB/IOTA CW/IOTA
80 106 33 134 27
40 184 42 244 46
20 360 54 421 42
15 183 57 155 33
10 64 31 34 16
TOTAL 897 217 988 164
TOTAL SCORE : 5 172 075
Operators: 9A2EU,9A2KL,9A2NO,9A2QF,9A3SM,9A4KJ,9A4OP & 9A5MR
Soapbox: Very noisy conditions on 80 & 40 meters due to nearby storm, but good propagation on 15 and lot of mults. We have slightly lower score than last year and 80 QSOs less. Several times we had network failure and we had to restart both laptops (problems with RF) and lost almost 1 hour of operating time. We started this year on 15 meters that seemed to be a good choice. 80 meters was very hard work with S9+ QRN all the time. 20 meters was standard: lots of QSOs and mults and endless pileups especially on CW. See you all next year!
IOTA contest 2007.
Zazidani svjetionik na otoku Trsteniku nije bio prepreka za ekipu 9A7T/p

Nemalo iznenađenje dočekalo nas je na našem petom dolasku na otok Trstenik: zazidani prozori i vrata betonskim blokovima, zazidana agregat kućica i ljetna kuhinja, u lučici natpis privatno vlasništvo LD „Kunić“. Našem čuđenju nije bilo kraja..Kako je nekome palo na um da zazida svjetionik… Nakon malo razmišjanja morali smo iskoristiti priručne materijale: odbačene šalaporke su poslužle kao improvizirani stol za PPS i kuhinju. Sjedili smo na sanducima u kojima smo donijeli opremu i uređaje, a
spavali smo na podmetačima pod vedrim nebom ispunjenim milijunima zvijezda ispred svjetionika. Nakon 24 sata sjedenja bez naslonjača ne osjećate leđa i jedva smo dočekali stolce s naslonjačima kada smo se vratili na Rab. „mister Murphy“ tu nije stao.
Naprotiv, prvo nam je pukla opruga koja drži gas na agregatu pa se zagušo filtar za zrak. Jednostavno smo ga izbacili van iz agregata i začepili rupe za dovod zraka. Ponijeli smo laptop s VIP karticom za Internet, ali u PPS-u nije bilo signala VIP-ove mreže tako da smo i ove godine ostali bez DX-clustera. Morali smo cijelo vrijeme raditi s pola gasa da bi dobili dovoljno napona za dva uređaja. Usprkos svemu, agregat je izdržao do kraja natjecanja. Postavili smo naše uobičajene vertikalke i žičane dipole: dvije vertikalke za 20/15/10 metara i inverted V dipol za 80/40 metara i drugi inverted V za 40/20 metara za skupljanje množitelja. Od uređaja smo koristili dva Kenwooda TS-950S, a logirali smo na dva laptopa s Win-test programom. On se pokazao odličan u mreži bez ijednog ispadanja. Imali smo i tzv. cut za upravljanje radiouređajem koji je radio besprijekorno. Natjecanje smo počeli na 15 metara – running postaja, a množitelje smo skupljali na 20 i 10 metara. Malo sporiji start nadoknadili smo kasnije kada je running postaja prešla na 20 metara i kada se rate popeo iznad 120 veza na sat. Tijekom noći su bile dosta dobre propagacije na 40 i 80 metara, a budući da je mreža radila besprijekorno i multiplier postaja se iskazala, dosegnuli smo preko 390 množitelja i 1 750 veza. To nam je donijelo više od pet milijuna bodova. Tablicu po opsezima možete vidjeti na kraju ovog članka. Jedini dio u kojem nas nije pratio sveprisutni „mister Murphy“ bila je kuhinja. Zdenko,9A2QF, pripremao je specijalitete i „oblizeke“ za prste polizat, a ni palačnke nisu izostale. Ekipa je ove godine bila u sastavu: Dino, 9A2NO, Zdenko, 9A2QF, Davor, 9A4KJ,Oto, 9A4OP, Marijo, 9A5MR, Antonio, iautor ovog čanka. Ovo je vjerojatno bila naša posljednja IOTA ekspedicija na otok Trstenik. Slijedeće godine se opet čujemo u IOTA natjecanju s otoka, ali zasad još ne znamo s kojega…
BAND SSB/IOTA CW/IOTA POINTS
80 103 28 202 42 2199
40 158 43 362 61 3708
20 529 79 216 58 5751
15 94 38 69 35 1773
10 6 5 8 6 174
TOTAL 890 193 857 202 13605
TOTAL SCORE 5 373 975
spavali smo na podmetačima pod vedrim nebom ispunjenim milijunima zvijezda ispred svjetionika. Nakon 24 sata sjedenja bez naslonjača ne osjećate leđa i jedva smo dočekali stolce s naslonjačima kada smo se vratili na Rab. „mister Murphy“ tu nije stao.
Naprotiv, prvo nam je pukla opruga koja drži gas na agregatu pa se zagušo filtar za zrak. Jednostavno smo ga izbacili van iz agregata i začepili rupe za dovod zraka. Ponijeli smo laptop s VIP karticom za Internet, ali u PPS-u nije bilo signala VIP-ove mreže tako da smo i ove godine ostali bez DX-clustera. Morali smo cijelo vrijeme raditi s pola gasa da bi dobili dovoljno napona za dva uređaja. Usprkos svemu, agregat je izdržao do kraja natjecanja. Postavili smo naše uobičajene vertikalke i žičane dipole: dvije vertikalke za 20/15/10 metara i inverted V dipol za 80/40 metara i drugi inverted V za 40/20 metara za skupljanje množitelja. Od uređaja smo koristili dva Kenwooda TS-950S, a logirali smo na dva laptopa s Win-test programom. On se pokazao odličan u mreži bez ijednog ispadanja. Imali smo i tzv. cut za upravljanje radiouređajem koji je radio besprijekorno. Natjecanje smo počeli na 15 metara – running postaja, a množitelje smo skupljali na 20 i 10 metara. Malo sporiji start nadoknadili smo kasnije kada je running postaja prešla na 20 metara i kada se rate popeo iznad 120 veza na sat. Tijekom noći su bile dosta dobre propagacije na 40 i 80 metara, a budući da je mreža radila besprijekorno i multiplier postaja se iskazala, dosegnuli smo preko 390 množitelja i 1 750 veza. To nam je donijelo više od pet milijuna bodova. Tablicu po opsezima možete vidjeti na kraju ovog članka. Jedini dio u kojem nas nije pratio sveprisutni „mister Murphy“ bila je kuhinja. Zdenko,9A2QF, pripremao je specijalitete i „oblizeke“ za prste polizat, a ni palačnke nisu izostale. Ekipa je ove godine bila u sastavu: Dino, 9A2NO, Zdenko, 9A2QF, Davor, 9A4KJ,Oto, 9A4OP, Marijo, 9A5MR, Antonio, iautor ovog čanka. Ovo je vjerojatno bila naša posljednja IOTA ekspedicija na otok Trstenik. Slijedeće godine se opet čujemo u IOTA natjecanju s otoka, ali zasad još ne znamo s kojega…
BAND SSB/IOTA CW/IOTA POINTS
80 103 28 202 42 2199
40 158 43 362 61 3708
20 529 79 216 58 5751
15 94 38 69 35 1773
10 6 5 8 6 174
TOTAL 890 193 857 202 13605
TOTAL SCORE 5 373 975